Učiteljica i njenih 6 razloga zbog kojih kaže: Nisam savršena, i to je sasvim u redu

Dobra sam učiteljica na mnogo načina. Izgrađujem odličan odnos sa svojim učenicima i uspješno smišljam inovativne i relevantne planove lekcija. Ali, ima nekih stvari u kojima nikad nisam bila dobra. Umjesto da se fokusiram na te stvari i potrudim se poboljšati u njima, odlučila sam sljedeće: jednostavno odustajem. Evo nekih stvari u kojima nikad neću biti dobra.

NEMAM PREKRASNU UČIONICU.

Neki učitelji imaju zaista prekrasno ukrašene učionice, ali ja jednostavno nisam jedna od njih. Napokon sam prihvatila činjenicu da moja učionica nikad neće izgledati poput onih savršenih s Pinteresta. Zadovoljavat će osnovne standarde čistoće, ali nikad neće biti „slatka“.

NISAM DOBRA U IZLAGANJU/ČUVANJU UČENIČKIH RADOVA.

Moji učenici izrađuju neke zaista predivne stvari. Bolja učiteljica bi ih sačuvala da ih može pokazati svojim budućim razredima, ili ih barem izložila na oglasnoj ploči. Ali, to nisam ja. Ja više volim ocijeniti rad svojih učenika, zatim ga držati u ladici nekoliko mjeseci, dok mi ne zatreba taj prostor za projekt nekog drugog učenika, i naposljetku ga baciti.

MENI NE TREBAJU SAVRŠENO ORGANIZIRANI FASCIKLI I MAPE.

Ljudi koji drže popis zadataka koje bi učenici trebali imati u svojim fasciklima – kako to uspijevaju? Ja nisam uspjela držati organizirani fascikl ni u srednjoj školi, a kamoli sad. Znam da neka djeca zaista trebaju učitelja koji će imati sve pod kontrolom i pobrinuti se da učenici drže svoje stvari tamo gdje bi trebale biti. Ali, ja jednostavno nisam taj tip učitelja. Žao mi je.

TEŠKO MI JE STALNO BITI U ‘UČITELJSKOM MODU’.

Mogu to raditi nekih 15-ak minuta na početku sata. Nakon toga stvari postaju zeznute. Znam da je sarkazam u učionici loša stvar. Znam da pričati o tome kako sam kao mala bila zaljubljena u nekog animiranog lika – vjerojatno nije moj najprofesionalniji potez. Znam da mi vikanje poput: „Ako izgubiš ovaj papir, zalijepit ću ti ga na čelo“ može donijeti negativne bodove na evaluaciji. Ali, biti stalno miran, racionalan i profesionalan je izvan mojih sposobnosti. Također, što je zabavno u tome?

NE DAJEM NAGRADE.

Ako imam slatkiš u učionici, pojest ću ga, osim ako nije riječ o nekom jako lošem slatkišu, u tom slučaju ću pričekati nekoliko dana prije nego ga pojedem. Uvijek sam se divila učiteljima koji za svoje učenike pribavljaju raznorazne nagrade, i još imaju organiziran sustav raspodjele tih nagrada. Pokušala sam biti jedan od tih učitelja neko vrijeme. Nagrade su bile u mom stolu, sve dok ih napokon nisam bacila u naletu povrijeđenosti i vikala na djecu zato što su ih pokušavala izvaditi iz kante za smeće. To jednostavno nije vrijedno toga.

NIKAD SE NE DRŽIM TEME.

To ponekad radim i namjerno. Ako smo proveli 20 minuta baveći se gramatikom, petominutno brbljanje o banalnim glupostima moglo bi biti upravo ona „pauza za mozak“ koju svi trebamo u tom trenutku. Provodim li povremeno pola školskog sata na neku učeničku aktivnost koja nema veze s nastavnim planom umjesto da ocjenjujem njihove radove? Da. I ne mislim da će se to promijeniti.

Nabrojenim stvarima jedva sam „zagrebla površinu“ u pogledu pitanja zašto nisam savršena učiteljica. Nismo čak ni počeli pričati o tehnologiji, a kamoli referencama na pop-kulturu! Također imam čast da se više djece ozlijedi tijekom razrednih aktivnosti na mojim satovima nego na satu bilo kojeg drugog učitelja u školi.

Ali, shvatite ovo kao suprotnost novogodišnjim odlukama. Namjeravam nastaviti biti loša u određenim aspektima svog posla dok istovremeno radim na stvarima koje su mi važnije, poput izgrađivanja odnosa s učenicima i njihovim obiteljima, i na usavršavanju svog „pobjedničkog plesa“ koji izvodim kad učenici ne gledaju.

Što je s vama? Od čega ste vi odustali ove godine?

(Izvor: skolskiportal.hr / weareteachers.com)